Ribe su najbrojnija, ali ujedno i najmanje istražena skupina kralježnjaka. Slatkovodne ribe su zbog povezanosti s vodenim ekosustavima izložene neizmjernom pritisku čovjeka, koji se očituje kroz onečišćenja vodotoka, melioraciju, degradaciju staništa, ribolov i invazivne vrste. Raznolikost hrvatske ihitofaune svrstava ju na sam vrh Europe, a za bogatstvo vrsta odgovorne su ekološke, klimatske i geomorfološke prilike kao i velik broj dostupnih i različitih staništa.
”Invazivna ihtiofauna rijeke Čikole” je istraživačko-edukativni projekt BIUS-ove Sekcije za ribe koji se fokusira na kartiranje invazivnih vrsta u Čikoli kroz tri terenska izlaska tokom godine.
Rijeke jadranskog slijeva kratke su i izolirane te vrlo često teku kroz duboke kanjone formirajući kaskade i jezera. Kada prolaze kroz krška polja obale su pliće, a dna korita obrasla vegetacijom. Tijekom ljeta mogu posve ili mjestimično presušiti.Upravo ovi specifični ekološki uvjeti čine rijeke jadranskog slijeva, a time i rijeku Čikolu, izuzetno ihtiološki bogatim staništima koja obiluju endemskim vrstama. Čikola je jedna od glavnih pritoka rijeke Krke te je stanište tri endemske vrste slatkovodnih riba: oštrulja (Aulopyge huegelii), turskijevog klena (Telestes turskyi) i dalmatinske pijurice (Phoxinellus dalmaticus).
Slatkovodne ribe izložene su velikom pritisku čovjeka,, ali jedna od najvećih prijetnji endemima jadranskog slijeva predstavljaju upravo invazivne vrste. Stoga je cilj ovog projekta pobliže istražiti rasprostranjenost invazivnih vrsta riba u rijeci Čikoli i sakupljenim podacima pružiti bolji i recentniji pogled na stanje ugroženih i kritično ugroženih vrsta endemskih riba.
Od invazivnih vrsta, gambuzija, bezribica i potencijalno crni somić dolaze u Čikoli.
Na prvom terenskom izlasku nadene su sve 3 endemske vrste i sve invazivne koje smo ocekivali u Čikoli, osim crnog somića.
Projekt je financiran od:
Donatori:
