Raznolikost ihtiofaune otoka Paga je istraživačko-edukacijski projekt Sekcije za ribe Udruge studenata biologije – BIUS, koji za cilj ima istražiti koje riblje vrste obitavaju u slatkim, bočatim i slanim stajaćim vodama na kopnu otoka Paga. Kroz terenska istraživanja educirat će se mladi ihtiolozi i šira javnost te će se podatci dobiveni tijekom istraživanja usporediti s podatcima prethodnih ihtioloških istraživanja. Kroz projekt se želi utvrditi trenutačno stanje populacija ribljih vrsta što će omogućiti bolje upravljanje područjem.
Otok podno Velebita ‘na koji je kiša zaboravila’ koji se uspoređuje s površinom Mjeseca i Marsa, gdje puše bura te sunce sja oko 2500 sati godišnje, ne čini se kao mjesto s obiljem ihtiofaune kopnenih voda. Usprkos tome, otok Pag jedan je od par jadranskih otoka na kojima se mogu pronaći veća vodna tijela. Taj paradoks uvjetuje geologija i hidrologija otoka Paga. Izmjenjuju se propusne naslage vapnenačkih stijena kredne starosti nastalih u Tethys moru i
nepropusne naslage fliša u dolinama nastale u eocenu gdje se danas nalaze plodna polja te vodonosni slojevi siparišnih breča vapnenca u kojima se slatka voda zadržava.
Tri najveća vodna tijela koja se nalaze na otoku Pagu su močvare Malo i Velo blato te Kolanjsko blato. Oni su ujedno i zaštićeni ornitološki rezervati ptica močvarica jer su posljednje mjesto u Europi na koje mogu sletjeti tijekom zimske migracije prema jugu. Osim njih ihtiološki zanimljiva staništa su i jezero Segal, močvara Zrće te izvori na području općine Kolan i Povljana.
Neke od ribljih vrsta koje su zabilježene na tim staništima sujegulja (Anguilla anguilla (Linnaeus, 1758)), obrvan (Aphanius fasciatus (Valenciennes, 1821)) te 3 vrste glavoča porodice Gobiidae. Zabilježene su i 4 strane vrste od kojih je najbrojnija gambuzija (Gambusia holbrooki Girard, 1859) koja je ujedno i invazivna. Terenskim istraživanjem provedenim 2020. godine po prvi puta na otoku Pagu zabilježena je masnica
(Leucos aula (Bonaparte, 1841)) koja je endem jadranskog slijeva te je u Hrvatskoj zabilježena samo na par lokacija na području Ravnih kotara. Prema posljednjoj procjeni IUCN-a masnica je gotovo ugrožena i brojnost njenih populacija se smanjuje. Ako se masnica pokaže kao autohtona vrsta na otoku Pagu bila bi druga zabilježena autohtona vrsta slatkovodne ribe na Jadranskim otocima, a Pag bi uz Krk bio jedini otok s autohtonom slatkovodnom ihtiofaunom.
Iako su neka od navedenih staništa zaštićena, ihtiološki nisu dovoljno istražena. Ovim projektom želimo utvrditi trenutačno stanje ribljih populacija kopnenih voda otoka Paga te time doprinijeti boljem upravljanju i očuvanju takvih staništa u korist svih organizama koji na njima žive.
Terenska istraživanja će se provesti kroz dva terenska izlaska u travnju i listopadu. Projekt će biti predstavljen članovima BIUS-a i Sekcije za ribe kroz edukativno predavanje u ožujku, a rezultati projekta će biti predstavljeni krajem godine.